putopisi / travel stories & articles /
Amazon.com ili Create Space web knjižare

nikola mrakovcic - personal motorcycle travel site
Amazon.com ili Create Space web knjižare


* Neke od putopisa moguce je, u PDF formatu, skinuti ili pregledavati online na web stranicama Moto Pulsa ---> link
1.
Ukrajina - Moto Puls, broj 46 -
10. 2003.
<Ukrajinske "putješestvije">
Zašto ne biti slobodan
poput ptice? Zašto ne
putovati i živjeti tamo gdje čovjek poželi? Zašto te glupe
putovnice? Zašto postoje granice? pomalo se utopijski pitao
naš novi prijatelj Azerbejdžanac uz poslijepodnevnu kavu u
njegovom malenom i skromnom kafeu negdje u središnjoj
Ukrajini. Ali granice su tu, one postoje, one su realnost. Ta jedna
zamišljena crta u jednom trenu može promijeniti mnogo toga.
I zaista, bilo je dovoljno samo preći tu crtu pa da ceste
više nisu ceste onakve kakve ih znamo, odjednom pored vas
voze automobili koji već odavno nebi smjeli biti tu gdje jesu,
kompjuterske kase još uvijek nisu uspijele zamijeniti rukom
ispisane račune a ni blještave neonske reklame obične panoe,
tankate bezbrižno gorivo i onda odjednom počnete psovati jer ne možete
zaustaviti dotok goriva, ljudi se žale kako zarađuju tridesetak dolara
mjesečno a da bi preživjeli trebaju minimalno sto, poneki policajac
kada vas ugleda odmah vidi dobru priliku za dodatnu zaradu, kamiondžije
vas još uvijek plaše mafijom, noćnu vožnju nitko
vam ne preporučuje, mnogi će vam pričati o korumpiranosti
društva, o pretvorbi, o poslu kojeg je bilo a sada ga
više nema, o prijašnjem boljem životu, a netko će
možda u vama i prepoznati iznenadnu dobru priliku za neki bolji
život...I sve to Ukrajina je danas. ..........
2.
Bugarska - Moto Puls,
broj 52 -
08. 2004.
<Nepoznate ljepote Balkana>
Ima banki kolko
oćeš, samo pare da imaš - odgovorio mi je
bugarski carinik, na moje pitanje
gdje mogu promijeniti novac, i uz znatiželjno kamo idem, bez pregleda
prtljage,
zaželio mi ugodan boravak u njegovoj zemlji. Kao da mi je tom jednom
jedinom
rečenicom htio kratko i jasno objasniti trenutnu situaciju ove zemlje a
koja
naravno dijeli sličnu sudbinu gotovo svih tranzicijskih zemalja. Ima
svega samo
novaca uvijek nedostaje.
Ne mogu se sjetiti
tko ali netko je već napisao da na ovome svijetu više ne
postoji mjesto koje
čovjek može otkriti za druge ljude ali zato može sam za sebe. Tu
ljepotu
otkrivanja osjetio sam i ja. Premda nama relativno blizu ali opet
nekako
daleko, sam za sebe, ovoga puta otkrio sam Bugarsku. Otkrio sam jednu
predivnu
zemlju, njezine gradove, etnička sela, prirodne ljepote, manastire,
ljetovališta, njezine gostoljubive ljude. Otkrio sam i
Rodope, najviši
balkanski planinski lanac, koji me je podario slikovitim krajolicima i
koji mi
je danima pružao ta neizmjerna zadovoljstva vožnje na dva kotača. I ni
jednoga
trena, doslovno ni jednoga trena, nisam požalio što sam tu.
Jedino sam bogu
zahvaljivao na lijepim sunčanim danima koji su mi pomogli da sve to
vidim i
doživim u punome sjaju. ..........
3.
Rumunjska - Moto Puls,
broj 58 -
04. 2005.
<Zemlja što mami na povratak>
Veličanstveni dvorci,
srednjovjekovni gradovi, divlja neotkrivena
priroda, transilvanijska legenda, zanimljiva povijest, gostoljubivi
ljudi - sve to a i mnogo više - romanski otok u slavenskom
moru,
ukratko Rumunjska – zemlja kao stvorena za moto putnike.
O bože kako je taj Dunav širok, prvo je što mi je
palo na
pamet kada sam ga ugledao, kao da sam se cestom s brda spustio negdje
na more. Plavetnilo, čamci, brodovi, kafići i restorani uz more, pardon
uz rijeku, remontna mala brodogradilišta; vizualno kao da
sve je
tu, ali ipak nešto nedostaje a to ga otkriva, nema tog
karakterističnog mirisa mora a i taj šaš
što se
nemilosrdno sakuplja uz obalu... A samo nekoliko kilometara nizvodnije
tog prostranstva odjednom nestaje i Dunav se naglo suzuje. Vozim se
vijugavom cestom negdje na pola puta između neba i rijeke te često
zalazim u vlažne i mračne tunele što su probijeni u živoj
stijeni. Uživam u vožnji i pogledi mi lutaju ovom predivnom rijekom i
njezinim strmim obalama i u tim trenucima se prisjećam jednog
prošlogodišnjeg razgovora što se vodio
u jednom
sofijskom hostelu i riječi jedne mlade Rumunjke kada je, vidjelo se, sa
ponosom govorila o svojoj zemlji, o njezinim ljepotama i prirodnim
raznolikostima koji je krase. Nadam se da je bila u pravu jer upravo
hitam u tome pravcu. ..........
4.
Bjelorusija -
Moto Puls, broj 65 - 01. 2006.
<Posljednji izdisaji Sovjetskog saveza>
Jedna, od nekoliko
posljednjih i gotovo egzotičnih Evropskih nepoznanica, za nas
moto
putnike, je svakako i Bjelorusija.Njezini su me, gotovo
ravničarski, krajolici u početku odbijali, ali sam naposljetku ipak
odlučio krenuti i za sebe je detaljnije istražiti... i nisam
požalio.
Sjedio sam, pomalo zamišljeno, na sjedalu svoga motocikla i
mirno gledao u pravcu pograničnog vojnika koji je šetao oko
spuštene rampe, a koju je sam, samo trenutak prije, spustio,
te tako stavio na čekanje poveću kolonu automobila. Diskretno sam se
provukao među prve redove, kako bi zauzeo dobru startnu poziciju za
iduću skupinu vozila koja će biti propuštena unutar
pograničnog kruga. Ne, nije ta moja zamišljenost bila
posljedica nikakvih briga, a još manje strahova, u
posljednjih sam nekoliko godina ipak dosta proveo po sličnim zemljama.
Bila je to ona pozitivna zamišljenost, zapravo bila su to
pitanja i mogući odgovori, što me sve to tamo očekuje kada
pređem tu crtu, koja manje spaja a uglavnom više razdvaja...
A zašto Bjelorusija? ...........
5.
Rusija
1. dio: - Moto Puls, broj 81 - 09. 2007.
<Daleko je Sibir>
2. dio: - Moto Puls, broj 82 - 10. 2007. <Dobra večer Azijo>
3. dio: - Moto Puls, broj 83 - 11. 2007. <Suton nad Sibirom>
Sva su ta putovanja
zapravo bila jedan postepeni uvod za putovanje
ususret nebeskom putniku. Trebao je to biti put na daleki istok. Rusija
je trebala biti zaokruženje i završetak jedne priče. A
Rusija je
golema zemlja. Trebao je to biti put s obale Jadranskog mora do obale
Japanskog mora, predvorja zemlje izlazećeg sunca, put preko 2
kontinenta, a na tom putu ispriječilo se jedno ogromno prostranstvo.
Sibir. Za mnoge još i danas mistična zemlja, zemlja surove
klime, zemlja zarobljenika totalitarnih sistema. Bila je to zemlja u
kojoj su završili svi snovi mnogih ljudi. Sibir je bio,
blago
rečeno, presurov prema njima…
A nisam ni slutio, kada sam se pripremao za ovo putovanje, da će taj
isti, daleki i tajanstveni Sibir, biti nemilosrdan i u neku ruku surov
i prema meni, jer možda su se i moji snovi tamo raspršili u
tisuće komadića i tko zna dali će ikada više biti prilike
ponovno ih sakupiti...........
6. Albanija -
Moto Puls, broj 94 - 01. 2009.
<Tamo gdje orlovi se gnijezde>
Albanija. Prve asocijacije
većine nas na spomen njezinog imena su;
zaostala i siromašna zemlja, širom zemlje razasuti betonski bunkeri,
loše ili
nikakve ceste, dugogodišnji život u potpunoj izolaciji pod vodstvom
Envera
Hoxhe i njegovih pulena, pa anarhija koja je uslijedila nakon toga a i
nesigurna
zemlja za svakoga putnika, pričali su mnogi. Dali je to i danas zaista
tako ili
ljudima vladaju predrasude? Na svojim sam se dosadašnjim putovanjima
nebrojeno
puta uvjerio kako mnogi ljudi imaju potpune krive predodžbe, izobličene
slike,
o mnogim zemljama ili pak njihovim stanovnicima.
Albanija je nekoliko posljednjih godina bila,
možda i neopravdano, moja rezervna destinacija. Možda sam i zakasnio
jer
Albanija se, poput mnogih zemalja, sigurno dosta promijenila ali se
nadam,
unatoč tome, da ona u sebi još uvijek nosi onu potrebnu dozu egzotike.
Komadić
nečega što će učiniti da putovanje zaista bude putovanje bez obzira na
udaljenost, bez obzira na broj kilometara, bez obzira na broj
potrošenih dana. Ako
se pritom još nađe i dobar dio makadamskog puta nitko zadovoljniji od
mene.........

1. Makedonija <MK kao Makedonija>
Tamo
gdje vječno sunce sja... kaže pjesma. Zemlja
je to
slikovitih krajobraza;
divnih
planina, jezera, manastira, i prepuna zanimljive povijesti. To je
zemlja
pjesme
i plesa i nadasve jednostavnih i gostoljubivih ljudi...
Prohladno, oblačno prijepodne. Kalendarski je posljednji dan ljeta, ali jesensko vrijeme već je poprilično uzelo maha. Nakon ugodne sinoćnje večeri provedene u tiranskom bajker baru, sa starim i nekim novim prijateljima, opet smo na cesti. Nakon ravno godinu dana ponovno vozimo slikovitim albanskim pejzažima. Ali ove smo godine samo u tranzitu. Kako smo se penjali ka graničnom prijelazu temperatura se postepeno spuštala. Albanski granični službenici brzo su nas propustili kroz njihov dio graničnog prijelaza. Stotinjak metara dalje je Makedonija..........

